Mirisi, okusi i jedinstvena atmosfera "Šešule" rezultat su dugogodišnjeg kulinarskog iskustva stjecanog u austrijskoj metropoli i ljubavi obitelji Radić prema rodnoj Marini, pitoresknom mjestu kraj Trogira.

Priča o "Šešuli" počinje 1997. kada je Željko Radić, uspješni bečki ugostitelj rodom iz Marine, u svom rodnom mjestu, nekoliko kilometara udaljenom od Trogira, odlučio otvoriti restoran. S dugogodišnjim iskustvom u vođenju "Kornata", jednog od najcjenjenijih restorana u austrijskoj metropoli, poznatog ponajviše po mediteranskoj, točnije dalmatinskoj kuhinji, te ranijim iskustvom vođenja konobe u rodnoj Marini, takav mu zadatak nije bio pretjerano težak jer je točno znao što želi: želio je svojim gostima pružiti neponovljiv doživljaj satkan od godina rada posvećenih gastronomiji, najsvježijih, isključivo domaćih namirnica, i novoga pristupa pripremi jela, koji se bazira na neobičnim, ali savršenim kombinacijama okusa. Neobično ime došlo je s morem: upravo u trenutku kada se razmišljalo o nazivu konobe, more je naplavilo mali komad drveta kojim se prazni voda iz čamaca, u žargonu poznat kao "šešula", a bivši vlasnik kuće u kojoj je "Šešula danas, rekao je "to je to!". Ambijent "Šešule", obnovljena kamena kuća nedaleko renesansne kule u Marini, sam je po sebi čaroban. a unutrašnjost priziva ugođaj boljih vremena: rustikalni interijer u toplim, gostoljubivim bojama i s antiknim komadima namještaja tjera vas da, čim uđete u "Šešulu" osjećate kao kod kuće.

No, nije interijer jedini razlog za opuštanje. Prije svega valja znati da je "Šešula" obiteljsko gnijezdo. Otac Željko, kulinarsko-ugostiteljski zanat prenio je na kćer Sanju, a ona je pak za svoga životnog saputnika odabrala Christiana Cabaliera, chefa s vrhunskom karijerom i iskustvom rada u najprestižnijim švicarskim i austrijskim restoranima, poput, primjerice, slavne bečke "Cantinette Antinori". Christian i Sanja, uz pomoć Željka, danas više nego uspješno vode obiteljski lokal: prošlog ljeta u "Šešulu" se uvukao kritičar iz "Gaultmillau"-a cijenjenog europskog gastronomskog vodiča. Čovjek je očito otišao više nego zadovoljan iz "Šešule" jer je ovaj prvoklasni restoran nakon toga osvanuo u izdanju "Gaultmillau"-a za 2006. godinu s jednom zvjezdicom (preciznije kuharskom kapicom), među tek nekoliko hrvatskih restorana koji su u tom izdanju uopće spomenuti. U svibnju će "Šešula" biti uvrštena i u ediciju "100 vodećih hrvatskih restorana" što se, prema mišljenju mnogih gastro stručnjaka, trebalo dogoditi i prije.

U "Šešuli" možete jesti dobro i kvalitetno: bogati meni pun iznenađenja mijenja se i osvježava svakih nekoliko mjeseci, uvrštavaju se sezonski specijaliteti poput šparoga, tartufa ili drugih delicija, a orijentacija nije "isključivo" riblja, iako u primorskom mejstu Marina, pa tako ni u ovom prvoklasnom restoranu, dobre ribe ne nedostaju. Stapanje raznolikih okusa i mirisa u jedinstveni doživljaj za oko i nepce osnovna je misija Sanje i Christiana Cabaliera, pa bi u Marinu trebalo doći svi koji hranu ne doživljavaju samo kao "pogonsko gorivo", mjerljivo prema količini nego kao svojevrsno umjetničko djelo u kojem je svaki detalj pomno osmišljen i ništa se ne radi slučajno, niti po navici. U "Šešuli", nadalje, možete jesti u zatvorenom, lijepo uređenom glavnom interijaru restorana , možete odabrati mjesto za intimnije druženje uz kamin u tzv. "Red Roomu", gdje se obično okupljaju zatvorena društva, a na koncu, možete i večerati uz zvijezde na terasi s druge strane lokala, gdje se nalaze i apartmani Radićevih.

Vinska karta "Šešule" bogata je i raznovrsna, ali Željko Radić još nije zadovoljan: ove sezone namjerava urediti i pravu vinoteku u koj će biti mjesta i za neka arhivska vina, kao i najbolja vina iz svih krajeva svijeta. Budući da je klijentela "Šešule" internacionalna, red je da se ne izborom vina ne zaostaje za inozemnim konkurentima. A u "Šešulu", ponajviše zahvaljujući dobrome glasu i usmenoj predaji, dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta. Najčešće nautičari među kojima se brzo širi glas o kvalitetnim restoranima, no nije rijetkost niti da ljudi iz Radićeve druge domovine Austrije "potegnu" samo zbog neke od "Šešilinih" delicija i dana-dva odmora. A viđeniji Hrvati tu su redovito: od političke elite, preko glumaca, TV zvijezda i estradnjaka, do umjetnika i kolega "po kuhači". I svi odlaze zadovoljni, ne samo vrhunskih obijedom, nego i vrhunskom uslugom koja je za Radićeve jedna od najvažnijih obveza dobroga ugostitelja. Uostalom, ima li bolje od "bečke škole"?

U "Šešuli", povrh svega, ne nedostaje dobre pjesme i pravog dalmatinskog ugođaja: Željko Radić i sam je svojedobno pjevao u klapi, a njegovi "prijatelji po pjesmi" redovito se okupljaju u ovom toplom ambijentu i domaću atmosferu oplemenjuju dalmatinskom glazbom. Gitara je uvijek spremna, a ove sezone prostor će upotpuniti i koncertni klavir. "Šešula" eto, nije samo dobar restoran: to je mjesto gdje posjetitelji dolaze uvijek iznova, radujući se užitku za nepce, ali i uzitku drzženja, te izlazi bogatiji za istinski doživljaj Dalmacije.
Christian i Sanja upravo su u pripremi još jednog restorana, na zagrebačkoj adresi, pa će se uskoro moći iscrtati i svojevrsni smjerokaz za gurmane: linija Beč-Zagreb-Marina siguran je dobitak.