Bračni par Christian i Sanja Cabalier iz Beča su se preselili u Zagreb i na Cmroku otvorili restoran APETIT, koli nalikuje mjestima iz serije "Seks i grad"
Christian i Sanja Cabalier upoznali su se u Beču, gdje je ona radila u restoranu svojih roditelja, a on bio šef elitnog bečkog restorana Cantinetta; restoran Apetit privlači goste, među ostalim, i ugodnim interijerom Newyorški bistro u Zagrebu

"Kod nas ljudi dolaze na poslovne večere, romantična druženja, a dame vole maštovite salate pa dolaze k nama prije večernjeg izlaska".

Čokoladni san, torta čiji je recept Sanja sama smislila, najpoznatiji je desert restorana Apetiti, a gosti često dođu i samo zbog njega.

"Naš restoran s razlogom uspoređuju s mjestima iz serije "Seks i grad" To nam je bila namjera kad smo došli u Zagreb, ponuditi drukčiji koncept restorana u kojem ćemo zajedno gostima predstaviti svoju  kreativnost", kaže Sanja Cabalier koja se sa suprugom Christianom preselila iz Austrije u Hrvatsku te su  zajedno otvorili bistro Apetit na zagrebačkom Cmroku. Oboje su čitav život radili u ugostiteljstvu, ona u bečkom restoranu svojih roditelja koji 20 godina u centru austrijskog glavnog grada nudi dalmatinske specijalitete, on kao mladi kulinarski šef u elitnim svjetskim restoranima. Više od deset godina radio je u najboljim hotelima grupe Ralais et Chateaux te se kroz to vrijeme školovao za sommeliera, šefa kuhinje i rad u menadžmentu. Radio je u Švicarskoj, Francuskoj i Americi, te naposljetku postao direktor Cantinette Antinori u Beču, luksuznog gastronomskog restorana firentinske obitelji Marchesi Antinori i jednog od najboljih u Austriji u kojem se godišnje proda više od 37.000 butelja vina.
"Otkako smo se Christian i ja upoznali prije pet godina, željeli smo zajedno raditi i imati svoj restoran. Najprije smo otišli u Dalmaciju i vodili restoran Šešula koji moji roditelji imaju u Marini pokraj Trogira. Međutim, to je sezonski posao, a mi smo željeli nešto sasvim svoje, otvoreno tijekom cijele godine. Tako smo odlučili doći u Zagreb i ponuditi gostima bistro kao posebnu vrstu restorana", rekla je Sanja Cabalier. Dodala je kako je Apetit bistro u međunarodnom smislu te riječi: "Ovakvi tipovi restorana česti su u Parizu. U Apetitu je sve pojednostavljeno, uređenje minimalističko, iste su čaše za crvena i bijela vina, a najbitnija je ležernost i ugođaj. Naime, imamo vrhunska vina i ponudu šampanjca kao u elitnim svjetskim restoranima, a što se tiče hrane, jelovnik je raznolik i prilagođen svima. Kod nas ljudi dolaze na poslovne večere, romantična druženja, a vrlo su česta i ženska društva jer imamo veliki izbor hrane koja je uvijek svježa i nije preteška.
Dame jako vole maštovite salate pa često dolaze k nama prije večernjeg izlaska, a vjerojatno tome doprinosi i naš običaj da navečer glazbu uvijek prilagodimo raspoloženju gostiju, odnosno uvijek znamo procijeniti treba li ugođaj biti romantičan ili su ljudi više za vedrinu i provod. Naš bistro je već poznat kao mjesto za mlade ljude, kamo se može doći i samo na kolač ili neke grickalice ponuđene na središnjem stolu. Ljudi mogu navratiti i sami, a onima koji žele dobro jesti možemo pripremiti sve od domaće kuhinje do ambicioznih internacionalnih jela."
Christian Cabalier sretan je u Zagrebu sa svojom suprugom i 14-mjesečnom kćeri Cecil:"Nisam nostalgičan za Austrijom jer sam se navikao boraviti u drugim zemljama, a u Hrvatskoj se već osjećam kao kod kuće. Živimo blizu restorana, a naša mala princeza Cecil velika nam je radost pa svaki slobodan trenutak provodimo s njom. Zagreb mi se jako sviđa i drago mi je što se s terase našeg restorana pruža prekrasan pogled na zagrebačke krovove. Za pohvalu je i kultura pijenja vina. Primjećujem da Hrvati imaju rafiniraniji ukus od Austrijanaca. U našem restoranu imamo jako dobru klijentelu, dolaze odvjetnici, poduzetnici, bankari, filmski producenti i drugi ljudi koji često kod nas organiziraju razne proslave, a više od 60 posto gostiju kao aperitiv pije šampanjac." Sanja i Christian imaju 15 vrsta šampanjca u bistrou Apetit, a svaki mjesec odabiru koje će dvije točiti na čaše. kad je o jelima riječ, gosti mogu naručiti sve, od tradicionalnog janjećeg buta do smjelih, gotovo riskantnih kombinacija. "Imamo veliki izbor jakih, svježih juha i carpaccia,a gosti najviše vole mediteranska jela pripremljena na drugačiji način. Primjerice, često naručuju specijalitet kuće - teleća jetra na venecijanski, s kaparima i srdelama u crnom vinu te uz paletu sa gorgonzolom", istakla je Sanja Cabalier, koja je primijetila i neke razlike između austrijskog i hrvatskog ugostiteljstva: "Prigodom otvaranja restorana imali smo dosta poteškoća. Na žalost, u Hrvatskoj ima nekih administrativnih nelogičnosti i sve je kompliciranije nego u Austriji. Primjerice, u Austriji ne postoje normativi. Naime, u Hrvatskoj za svako jelo treba ovjeriti recept. Ako je kuhar inovativan i želi prezentirati gostu nešto što je upravo smislio, njemu je jako teško. Recimo da na tržnici nađe neku zanimljivu i rijetku namirnicu i poželi napraviti jelo. Prije nego to skuha za gosta, on jelo mora prijaviti, napisati recept s točno navedenom količinom soli, papra, mesa i povrća. To koči razvoj ugostiteljstva u Hrvatskoj pa primećujem da neki restorani godinama nisu mijenjali svoje jelovnike. Također, u Austriji je bolji i jednostavniji izbor namirnica, veći izbor ribe i plodova mora koji se uvoze iz Danske, Norveške i Turske. Zato u Zagrebu nastojimo biti što kreativniji s proizvodima koji su nam dostupni."
U obitelji Cabalier, kod kuće kuha isključivo Christian. "On definitivno kuha bolje od mene, ja sam zadužena za slastice", otkrila je Sanja Cabalier. Čokoladni san, torta čiji je recept sama smislila, najpoznatiji je desert restorana Apetit, a gosti često dođu i samo zbog njega: "Ponekad se znam šaliti da se Christian zaljubio u mene kada je kušao tortu čokoladni san. Naime, tako je sve počelo - kad ga je u Beču za vrijeme jednog božićnog sajma njegov prijatelj, bivši nogometaš Lothar Matthaus, doveo u svoj najdraži restoran. Bio je to naš Kornat, a ja sam ih poslužila iako je već bilo kasno navečer. Društvo je bilo jako dobro raspoloženo, upoznali smo se, a nakon deserta rekao mi je da ćemo se sigurno još vidjeti. Idući dan poslao mi je 100 ruža i pomalo smiješnu poruku u kojoj se zahvalio na divnoj večeri te napisao kako je moja mama divna. Nakon toga ja sam otišla zahvaliti mu se u njegov restoran, a on je pred Božić došao k meni s paketom prekrasnih božićnih kuglica i poželio nam sve najljepše.
Kad je otišao, za sat vremena stigao je taksi s golemim borom koji je jedva stao u našu kuću. Tako smo proslavili Božić s njegovim borom, a ja sam osjećala da ga želim bolje upoznati. Nekoliko mjeseci viđali smo se na kavama i kolačima, zaljubili se i godinu dana nakon toga vjenčali u jednom dvorcu u Koruškoj. Na vjenčanju je bilo samo 30 Austrijanaca i 130 Hrvata. Sada smo sretni, imamo kćer Cecil koja je rođena u Beču. Christian sa njom rzagovara na njemačkom, a ja na hrvatskom jeziku, koji i on razumije i govori sve bolje."